Odon od Cheritona (oko 1180/90.-1246/47.) bio je engleski propovjednik i basnopisac. Obrazovao se u Parizu (magistrom je postao 1211.), a potom je predavao na jugu Francuske i u Španjolskoj (Palencija, zatim Salamanca), a 1233. se vratio u Englesku kako bi se posvetio obiteljskim posjedima. Iako je pisao popularne zbirke propovijedi i priručnike za župnike, trajnu mu je slavu donijela sažeta i živa knjiga moralističkih priča za propovjednike: Parabolae ili Fabulae.

Parabolae su zamišljene kao gotovi primjeri za korištenje u propovijedima i sadrže oko 117 basni i njihovih varijanata. Oko dvadeset i šest potječe iz Ezopa, a druge se temelje na Seneki, Ovidiju i Juvenalu, Bibliji, engleskim pučkim pričama te Odonovim suvremenicima poput Petra Alfonzija, Jacquesa de Vitryja i Stjepana od Bourbona. Zbirka je sačuvana u brojnim rukopisima, a postoje i srednjovjekovna francuska, velška i španjolska verzija.

Glavni element knjige je pouka na kraju svakog ulomka. Odo kritizira poroke klera i laika, često s blagom satirom, i često spominje cistercite premda nema dokaza da je bio redovnik. Nisu svi zapisi klasične priče: dio nalikuje na bestijarij uz obaveznu pouku. Životinje govore jasno, pouke su kratke i primjenjive, a tekstovi su idealni kao kratka lektira na latinskom, koja će svakako potaknuti živu raspravu.

Danas čitamo dvije basne s miševima i mačkom. U Odonovu svijetu Mačak je uvijek uglađen, ali i uvijek gladan. Opasan je ipak samo ako mu se previše približiš (i ako si miš). Miš je hrabar, ali se hvali tuđom hrabrošću pa odjednom oboli od selektivne gluhoće kada dođe vrijeme za akciju. Ako si mačak koji se nada da će miš doći na tvoj poziv kako bi bio pojeden, čeka te iznenađenje. A ako ti se miš zakune na vječnu vjernost, bolje provjeri sitna slova.

Obje su basne kategorizirane kao lagano štivo, stoge se opustite i uživajte!

1. TEKST

LIV – De muribus et catto.

Mures habuerunt semel consilium qualiter se a Cato possent premunire. Et ait quidam Mus sapiens: Ligetur campanella in collo Cati, et tunc poterimus ipsum quocumque perrexerit audire et insidias eius precauere. Placuit omnibus hoc consilium. Et ait Mus unus: Quis ligabit campanellam in collo Cati? Respondit Mus alius: Certe non ego. Respondit alius: Nec ego pro toto mundo ei uellem tantum appropinquare.

Sic plerumque contingit quod clerici, monachi insurgunt contra episcopum, priorem vel abbatem, dicentes: Vtinam esset talis amotus, et alium episcopum uel abbatem haberemus! Et placeret omnibus. Tandem dicunt: Quis opponit se contra episcopum? Quis accusabit eum? Alii sibi timentes dicunt: Non ego, nec ego. Et sic minores permittunt maiores uiuere et preesse.

ANALIZA

De muribus et catto.

de – prijedlog s ablativom, „o“ (uvodi temu priče)

muribus – ablativ množine imenice mus, „miš“ 

et – veznik, “i”

catto – ablativ jednine imenice cattus, “cat” 

Mures habuerunt semel consilium qualiter se a Cato possent praemunire.

habuerunt – perfekt indikativa aktivnog glagola habeo, „imati”; ovdje: „održali su”

semel – prilog, „jednom“

consilium – akuzativ jednine imenice consilium, „vijeće“, ovdje: „savjetovanje“

qualiter – prilog koji uvodi neizravno pitanje, „kako”

se – povratna zamjenica „sebe/sami sebe”

a Cato – ablativ jednine „od Mačka” (srednjovjekovni oblik i catus)

possent – imperfekt konjunktiva aktivnog glagola possum, „mogli bi”; konjunktiv u neizravnom pitanju, u imperfektu je jer je glavni glagol u prošlosti

praemunire – infinitiv sadašnji aktivni glagola praemunio, „utvrditi“, ovdje: „zaštititi, osigurati se od“

Et ait quidam Mus sapiens:

ait – treće lice jednine krnjeg glagola aio, „reče“

quidam – neodređena zamjenica, „jedan”

sapiens – nominativ jednine pridjeva sapiens, „mudar”, slaže se s Mus

Ligetur campanella in collo Cati,

ligetur – konjunktiv prezenta pasivnog (zapovjedni), „neka se sveže”

campanella – nominativ jednine imenice campanella, „zvončić” (umanjenica), subjekt glagola u pasivu ligetur

in collo – ablativ mjesta, „o/na vratu”

et tunc poterimus ipsum quocumque perrexerit audire et insidias eius praecavere.

tunc – prilog, „tada”

poterimus – futur indikativa aktivnog glagola possum, „moći ćemo”

ipsum – akuzativ jednine pokazne zamjenice ipse u ulozi osobne zamjenice, „njega“

quocumque – odnosno-neodređeni prilog, „kamo god”

perrexerit – futur drugi indikativa aktivnog glagola pergo, „pođe”, odnosno: „kamo god pošao”

audire – infinitiv sadašnji aktivni glagola audio, dopuna glagolu poterimus

insidias – akuzativ množine imenice insidia, „zasjede”

eius – genitiv jednine osobne zamjenice is u posjedovnom značenju, „njegove”

praecavere – infinitiv sadašnji aktivni glagola praecaveo, „preduhitriti“, ovdje: „izbjeći”

Placuit omnibus hoc consilium.

placuit – perfekt indikativa aktivnog glagola placeo, „svidjelo se”

omnibus – dativ množine zamjenice omnis, „svima”

hoc – nominativ srednjeg roda pokazne zamjenice hoc, „ovo” (uz imenicu srednjeg roda)

Et ait Mus unus: Quis ligabit campanellam in collo Cati?

unus – „jedan” (uz Mus)

quis – nominativ jednine upitne zamjenice, „tko?”

ligabit – futur indikativa aktivnog glagola ligo, „privezat će”

Respondit Mus alius: Certe non ego.

respondit – perfekt indikativa aktivnog glagola respondeo, „odgovori”

alius – „drugi” (u paru s unus)

certe – prilog, „zasigurno”

non ego – naglašena negacija, „ne ja”

Respondit alius: Nec ego pro toto mundo ei vellem tantum appropinquare.

nec ego – „niti ja”

pro toto mundo – fraza: „ni za čitav svijet / ni pod koju cijenu”

ei – dativ jednine osobne zamjenice is, „njemu” (uz appropinquare)

vellem – imperfekt konjunktiva glagola volo (ublaženo) „ne bih htio”

tantum – prilog, „toliko”

appropinquare – infinitiv sadašnji aktivni glagola appropinquo (adpropinquo), „približiti se” (traži dativ)

Sic plerumque contingit quod clerici, monachi insurgunt contra episcopum, priorem vel abbatem, dicentes: Utinam esset talis amotus, et alium episcopum vel abbatem haberemus!

sic – prilog, „tako/dakle” (uvodi pouku)

plerumque – „najčešće”

contingit – prezent indikativa aktivnog glagola contingo, bezlično „događa se”

quod – veznik, uvodi zavisnu rečenicu „da”

clerici, monachi – nominativi množine imenica clericus, monachus, „klerici, redovnici

insurgunt – prezent indikativa aktivnog glagola insurgo, „dižu se, bune, prosvjeduju”

contra – prijedlog s akuzativom, „protiv”

episcopum, priorem vel abbatem – akuzativi jednine imenica episcopus, prior, abbas s veznikom vel, „ili“, akuzativi zbog prijedloga contra

dicentes – particip sadašnji aktivni u nominativu množine (uz clerici, monachi), „govoreći”, uvodi izravni govor

utinam – optativna čestica, „kamo sreće/da barem”

esset – imperfekt konjunktiva glagola sum, „bio bi”

talis – nominativ jednine zamjenice talis, „takav”

amotus – particip prošli pasivni glagola amoveo, „uklonjen”

haberemus – imperfekt konjunktiva aktivnog, „imali bismo” (na hrvatski se konjunktiv često prevodi kondicionalom)

Et placeret omnibus.

placeret – imperfekt konjunktiva glagola placeo, „odgovaralo bi, svidjelo bi se”

Tandem dicunt: Quis opponit se contra episcopum? Quis accusabit eum?

tandem – prilog, „naposljetku”

dicunt – prezent indikativa aktivnog glagola dico, „kažu”

opponit se – prezent indikativa aktivnog glagola opponeo, ovdje povratno, „suprotstavi se”

accusabit – futur indikativa aktivnog glagola accuso, „optužit će”

eum – akuzativ jednine osobne zamjenice is, „njega”

Alii sibi timentes dicunt: Non ego, nec ego.

sibi – dativ povratne zamjenice, „sebi, za sebe” (za vlastitu kožu)

timentes – prezent sadašnji aktivni glagola timeo, , „bojeći se”, nominativ uz alii

Et sic minores permittunt maiores vivere et praeesse.

sic – „tako” (uvodi zaključak)

minores – nominativ množine komparativa minor, „manji“, ovdje poimeničeno, „podređeni”

permittunt – prezent sadašnji aktivni glagola permitto, „dopuštaju”

maiores – akuzativ množine komparativa maior, „veći“, ovdje poimeničeno, „podređeni”, objekt glagola permittunt

vivere – infinitiv sadašnji aktivni glagola vivo, „živjeti” (konstrukcija akuzativa s infinitivom)

praeesse – infinitiv sadašnji aktivni glagola praesum, „biti na čelu, upravljati”

Napomena: praeesse u pravilu traži dativ onih nad kojima se predsjeda ili vlada, no ovdje stoji apsolutno, u općem smislu „biti glavni“

U narodu poznata kao „Vješanje zvona mački o vrat“ (mi bismo rekli: „o rep“) ili „Mišje vijećanje“, ova je basna uživala golemu popularnost kroz stoljeća. U 17. stoljeću ušla je u La Fontaineovu zbirku basni, a sredinom 19. stoljeća doživjela je novi vrhunac zahvaljujući veličanstvenim ilustracijama Gustavea Doréa.

2. TEKST

LVI. De Mure et Catto. Contra non implentes uotum.

Mus semel cecidit in spumam uini uel ceruisie, quando buliuit. Catus transiens audiuit Murem pipantem eo quod exire non potuit. Et ait Catus : Quare clamas? Respondit : Quia exire non ualeo. Ait Catus: Quid dabis mihi, si te extraxero? Ait Mus: Quicquid postulaueris? Et ait Catus: Si te hac uice liberauero, uenies ad me cum te uocauero? Et ait Mus: Firmiter hoc promitto. Ait Catus: Iura mihi. Et Mus iurauit. Catus Murem extraxit et ire permisit. Semel Catus esuriuit et uenit ad foramen Muris, et dixit ei quod ad ipsum exiret. Dixit Mus: Non faciam. Ait Catus: Nonne iurasti mihi? Dixit: Frater, ebria fui, quando iuraui.

Sic pleriquc, quando infirmi uel in carcere uel in periculo, proponunt et promittunt uitam emendare, ieiunare uel huiusmodi. Sed cum pcriculum euaserunt, uotum implere non curant, dicentes: In periculo fui et ideo non teneor.

ANALIZA

Contra non implentes votum.

non implentes – particip sadašnji aktivni glagola impleo, „koji ne ispunjavaju”
votum – akuzativ jednine imenice votum, „zavjet”

Mus semel cecidit in spumam vini vel cervisiae, quando bullivit.

cecidit – perfekt indikativa aktivnog glagola cado, „pao je”

spumam – akuzativ jednine imenice spuma, akuzativ zbog pravca kretanja, „u pjenu”

vini vel cervisiae – genitivi jednine imenica vinum i cervisia „vina ili piva, vinsku ili pivsku”

quando – prilog, ovdje veznik, „kada”

bullivit – perfekt indikativa aktivnog glagola bullio, „kipjelo” u smislu vrenja

Catus transiens audiuit Murem pipantem eo quod exire non potuit.

transiens – particip sadašnji aktivni glagola transeo, „prolazeći” u nominativu uz catus

audiuit – perfekt indikativa aktivnog glagola audio, „čuo je”

pipantem – particip sadašnji aktivni glagola pipo, „cijučućeg”, u akuzativu uz murem

eo quod – uzročni veznik, „jer, zato što”

exire – infinitiv sadašnji glagola exeo „izaći”

non potuit – perfekt indikativa glagola possum, „nije mogao”

Et ait Catus: Quare clamas?

quare – upitni prilog, „zašto?”

clamas – prezent indikativa aktivnog glagola clamo, „vičeš, dereš se”

Respondit: Quia exire non valeo.

quia – uzročni veznik, „jer”

non valeo – prezent indikativa glagola valeo, „ne mogu/nemam snage”

Ait Catus: Quid dabis mihi, si te extraxero?

quid – upitna zamjenica, „što?”

dabis – futur indikativa aktivnog glagola do, „dat ćeš”

mihi – dativ osobne zamjenice ego, „meni”

si – pogodbeni veznik, „ako”

te – akuzativ osobne zamjenice tu, „tebe”

extraxero – futur II. indikativa aktivnog glagola extraho, „budem izvukao”

Ait Mus: Quicquid postulaveris?

quicquid – neodređena zamjenica, „što god”

postulaveris – futur II. ili perfekt konjunktiva aktivnog, „zatražit ćeš / zatražiš”

Et ait Catus: Si te hac vice liberavero, venies ad me cum te vocavero?

hac vice – fraza, „ovaj put, ovom prilikom”

liberavero – futur II. indikativa aktivnog glagola libero, „budem oslobodio”

venies – futur indikativa aktivnog glagola venio, „doći ćeš”, ovdje: „hoćeš li doći?“

cum – vremenski veznik „kad”

vocavero – futur II. indikativa aktivnog glagola voco „budem pozvao”

Et ait Mus: Firmiter hoc promitto.

firmiter – prilog, „čvrsto, odlučno”

promitto – prezent indikativa aktivnog glagola promitto, „obećavam”

Ait Catus: Iura mihi. Et Mus iuravit.

iura – imperativ glagola iuro, „zakuni se!”

iuravit – perfekt indikativa aktivnog glagola iuro, „zakleo se”

Catus Murem extraxit et ire permisit.

extraxit – perfekt indikativa aktivnog glagola extraho, „izvukao je”

ire – infinitiv sadašnji glagola eo, „otići, ići”

permisit – perfekt indikativa aktivnog glagola permitto, „dopustio je”

Semel Catus esuriuit et venit ad foramen Muris, et dixit ei quod ad ipsum exiret.

esuriuit – perfekt indikativa aktivnog glagola esurio, „ogladnio je”

venit – perfekt indikativa glagola venio, „došao je”

foramen – akuzativ jednine imenice foramen, „rupa” (foramen muris, „mišja rupa“)

dixit – perfekt indikativa aktivnog glagola dico, „reče”

exiret – imperfekt konjunktiva glagola exeo, „da iziđe” (imperfekt jer je glagol glavne rečenice u prošlosti)

Dixit Mus: Non faciam.

Non faciam – futur indikativa aktivnog glagola facio, „neću (to) učiniti”

Ait Catus: Nonne iurasti mihi?

Nonne – upitna čestica s očekivanim pozitivnim odgovorom, „zar nisi?/nisi li?”

iurasti – perfekt indikativa aktivnog glagola iuro, „zakleo si se”

Dixit: Frater, ebria fui, quando iuravi.

Frater – vokativ imenice frater, „brate”

ebria – nominativ ženskog roda pridjeva ebrius, „pijan“; imenica mus rjeđe je ženskoga roda

fui – perfekt indikativa glagola sum, „bila sam“

iuravi – perfekt indikativa aktivnog glagola iuro, „zaklela sam se”

Sic plerique, quando infirmi vel in carcere vel in periculo, proponunt et promittunt vitam emendare, ieiunare vel huiusmodi.

plerique – nominativ množine pridjeva plerus, „mnogi, većina ljudi”

infirmi – nominativ množine pridjeva infirmus, „bolestan“

in carcere vel in periculo – ablativi mjesta ili okolnosti imenica carcer i periculum, „u zatvoru ili u opasnosti”

proponunt – prezent indikativa aktivnog glagola propono, „odlučuju, naume”

promittunt – prezent indikativa aktivnog glagola promitto, „obećavaju”

vitam – akuzativ jednine imenice vita, „(svoj) život”

emendare – infinitiv indikativa aktivnog glagola emendo, „popraviti”

ieiunare – infinitiv indikativa aktivnog glagola ieiuno, „postiti”

vel huiusmodi – fraza, „i tome slično”

Sed cum periculum evaserunt, votum implere non curant, dicentes: In periculo fui et ideo non teneor.

sed – veznik, „ali”

evaserunt – perfekt indikativa aktivnog glagola evado s vremenskim cum, „kada su izbjegli opasnost”

implere – infinitiv sadašnji aktivni glagola impleo, „ispuniti”

non curant – prezent indikativa aktivnog glagola curo, „ne mare, nije ih briga”

ideo – prilog, „stoga, zato”

non teneor – prezent indikativa pasivnog glagola teneo, idiomatski: „nisam obvezan/vezan (zavjetom)”

Ovo je bilo lako, zar ne?

Što mislite: je li miš trebao pustiti mačka da ga pojede samo da bi dokazao svoju postojanost? Ili je trebao započeti s postom kako bi popravio svoj život? Možda je trebao nagovoriti Mačka da to učini… 

Izvor: Les Fabulistes latins. Depuis le siècle d’Auguste jusqu’à la fin du moyen âge, ur. Léopold Hervieux, str. 225-226 i 227-228. Pariz: Firmin Didot, 1896.