Bonaventura iz Bagnoregia (Giovanni Fidanza, 1221.-1274.) bio je jedan od najvažnijih teologa i filozofa skolastike te dugogodišnji generalni ministar franjevačkog reda, zaslužan za njegovo unutarnje učvršćenje. U sporu oko zavjeta siromaštva posredovao je između umjerenih i radikalnih franjevaca. Godine 1263. napisao je biografiju sv. Franje Asiškoga, a njegova mistična djela, poput Puta duše k Bogu (Itinerarium mentis in Deum), ubrajaju se u vrhunce srednjovjekovne nabožne književnosti. Papa Grgur X. imenovao ga je 1273. kardinalom biskupom Albana i povjerio mu pripremu Drugog lyonskog koncila, čiji je cilj bio pomirba s grkopravoslavnom crkvom. Bonaventura je umro 1274. tijekom samog koncila. Kanoniziran je 1482., a 1588. proglašen crkvenim naučiteljem (Doctor seraphicus).

Sveti Franjo Asiški propovijedao je da je svijet stvorio Bog kao dobar i lijep, ali da je narušen zbog čovjekova grijeha. U svojoj Pjesmi stvorenja (Cantico di frate Sole) izražava zahvalnost Bogu za Sunce, Mjesec, Vodu, Vjetar, Oganj i Zemlju, gledajući u njima braću i sestre koji hvale Stvoritelja. Franjo je bio poznat po dubokoj ljubavi prema prirodi i životinjama, što se očituje i u legendama koje je popularizirala zbirka Cvjetići svetoga Franje (Fioretti di san Francesco). Ovdje su uvrštene neke čuvene epizode koje nalazimo već kod Bonaventure, na primjer o tome kako je Franjo propovijedao pticama ili kako je u Gubbiju pripitomio opasnog vuka sklopivši mir između životinje i stanovnika. Papa Ivan Pavao II. proglasio je Franju 1979. zaštitnikom ekologije, ističući njegov primjer odgovornog odnosa prema prirodi. Enciklika Laudato si’ pape Franje (2015.), nadahnuta Franjinom pjesmom, potaknula je osnivanje istoimenog pokreta koji promiče cjelovitu ekologiju.

Čitat ćemo ulomak iz Bonaventurine duže legende, Legenda maior Sancti Francisci (8. poglavlje), jednu od epizoda koja prikazuje Franju u razgovoru sa životinjama – ovdje se radi o nekim nedefiniranim pticama i jednom cvrčku.

Razinu težine označila sam kao umjerenu, jer se u tekstu pojavljuju razne nefinitne glagolske strukture s participima, ali je stil ustvari vrlo lagan i tečan, gotovo razgovoran, formule se često ponavljaju, a participi se uvijek odnose na glavne likove (Franjo, ptice ili cvrčak) i ne stvaraju složene lance referenci.

Kao i uvijek, preporučujem da najprije pročitate ulomak u cijelosti i pokušate uhvatiti riječi i izraze koje odmah prepoznajete. Jasno je da u tekstu ima puno ptica 𓅰 𓅬 𓅭 𓅮 𓅯, a atmosfera je produhovljena, ali i pomalo razigrana jer se Franjo pticama i cvrčku obraća izravno, u vokativu, oslovljavajući ih kao “sestre”.

Nadam se da ćete uživati u ovotjednom čitanju i rado svratiti po još!

TEXT:

Alio tempore ambulans cum quodam fratre per paludes Venetiarum, invenit maximam avium multitudinem residentium et cantantium in virgultis. Quibus visis, dixit ad socium: ”Sorores aves laudant Creatorem suum; nos itaque in medium ipsarum euntes, laudes et horas canonicas Domino decantemus”. Cumque in medium earum intrassent, non sunt aves motae de foco; et quia propter garritum ipsarum in dicendis horis se mutuo audire non poterant, conversus vir sanctus dixit ad aves: ”Sorores aves, a cantu cessate, donec laudes Deo debitas persolvamus!”. At illae continuo tacuerunt, tamdiu in silentio persistentes, quamdiu, dictis horis spatiose et laudibus persolutis, a sancto Dei cantandi licentiam receperunt. Dante autem eis viro Dei licentiam, statim cantum suum more solito resumpserunt.

Apud Sanctam Mariam de Portiuncula iuxta cellam viri Dei super ficum cicada residens et decantans, cum servum Domini, qui etiam in parvis rebus magnificentiam Creatoris admirari didicerat, ad divinas laudes cantu suo frequentius excitaret, ab eodem quadam die vocata, velut edocta caelitus, super manum volavit ipsius. Cui cum dixisset: “Canta, soror mea cicada, et Dominum Creatorem tuo jubilo lauda!”, sine mora obediens canere coepit nec destitit, donec iussu patris ad locum proprium revolavit. Mansit autem per octo dies ibidem, quolibet die veniendo, cantando et recedendo eius iussa perficiens. Tandem vir Dei ait ad socios: “Demus iam sorori nostrae cicadae licentiam; satis enim nos suo cantu laetificans, ad laudes Dei octo dierum spatio excitavit”. Et statim ab eo licentiata recessit nec ultra ibidem apparuit, ac si mandatum ipsius non auderet aliquatenus praeterire.

ANALIZA:

Alio tempore ambulans cum quodam fratre per paludes Venetiarum…

alio tempore – ablativ vremena, “drugom prilikom” – uvod u novu epizodu

ambulans – particip sadašnji aktivni u nominativu jednine, u muškom rodu jer se odnosi na neizrečeni subjekt za koji znamo iz prethodne epizode (sveti Franjo)

cum – prijedlog s ablativom, „s, sa“

quodam – neodređeni pridjev quidam u ablativu, “neki”

fratre – ablativ imenice frater, “brat”

per – prijedlog s akuzativom, „kroz, preko“

paludes – akuzativ množine imenice palus, “močvara”

Venetiarum – genitiv posjedovanja vlastite imenice Venetiae, “venecijanski”

… invenit maximam avium multitudinem residentium et cantantium in virgultis.

invenit – perfekt indikativa aktivnog glagola invenio u 3. licu jednine jer je subjekt sveti Franjo, „pronašao je“, „zatekao je“

maximam – akuzativ jednine pridjeva maximus (u ženskom rodu jer se odnosi na multitudo) superlativ apsolutni pridjeva magnus, „vrlo velika“, „golema“

avium – genitiv množine imenice avis, „ptica“ 𓅰 𓅬 𓅭 𓅮 𓅯

multitudinem – akuzativ jednine imenice multitudo, „mnoštvo“

residentium – particip sadašnji aktivni glagola resideo, „sjedećih“, „kako sjede“, u genitivu množine ženskog roda jer se odnosi na ptice

et cantantium – particip sadašnji aktivni glagola canto, „i pjevajućih“, „i pjevaju“, u paru s residentium

in virgultis – ablativ množine imenice virgultum, „grmlje“, „gustiš“

Quibus visis, dixit ad socium: “Sorores aves laudant Creatorem suum;

quibus visis – ablativ apsolutni koji se sastoji od quibus (množina odnosne zamjenice „koji“) i visis (particip prošli pasivni glagola video), „vidjevši ih“, “kada ih je vidio“, doslovce: „s kojima viđenima“

dixit – perfekt indikativa aktivnog glagola dico, “rekao je”, „reče“

ad – prijedlog s akuzativom „k“, ovdje naprosto ukazuje na onog kome je to rekao

socium – akuzativ jednine imenice socius, „drug“

sorores – nominativ množine imenice soror, „sestre“

aves – nominativ množine imenice avis, “ptice”

laudant – prezent indikativa aktivnog glagola laudo, „slaviti“

Creatorem – akuzativ jednine imenice Creator, „Stvoritelj“

suum – suus, povratno-posvojna zamjenica u akuzativu singulara, u muškom rodu jer se odnosi na Creatorem, „njihov“

… nos itaque in medium ipsarum euntes, laudes et horas canonicas Domino decantemus.”

nos – osobna zamjenica, „mi“

itaque – prilog, “stoga”

in medium – prijedlog s akuzativom, „u“ (kao smjer kretanja) i medium, akuzativ jednine imenice „sredina“, ovdje: „među njih“

ipsarum – genitiv množine pokazne zamjenice ipse, u ženskom rodu jer se odnosi na ptice, „njih“

euntes – particip sadašnji aktivni glagola eo, u nominativu množine jer se odnosi na subjekt nos, “idući”

laudes – akuzativ množine imenice laus, „slava“, „hvala“

et horas canonicas – akuzativ sintagme horae canonicae, „kanonski sati“

Domino – dativ jednine imenice Dominus, „Gospodinu“

decantemus – prezent konjunktiva aktivnog glagola decanto sa značenjem poticaja, budući da se odnosi na nos, „zapjevajmo (naglas),“

Cumque in medium earum intrassent, non sunt aves motae de foco;

cumque – vremenski veznik cum + -que, „a kada“

in medium – „među njih“, kao gore

earum – osobna zamjenica u genitivu množine, u ženskom rodu jer se odnosi na ptice, „njih“

intrassent – pluskvamperfekt konjunktiva aktivnog glagola intro, „ušli“ (konjunktiv je tu zbog veznika cum, a pluskvamperfekt zbog svršenosti radnje)

non sunt…. motae – perfekt indikativa pasivnog glagola moveo, „nisu se pomaknule“ particip je u ženskom rodu jer se odnosi na ptice)

aves – eto ih 𓅰 𓅬 𓅭 𓅮 𓅯

de foco – prijedlog s ablativom imenice focus, ovdje u značenju „s mjesta“

Napomena: U klasičnom latinskom focus nalazimo u značenju „ognjište“, no u srednjem vijeku njegovo se značenje proširilo te uz ognjište označava i apstraktno „žarište“, smisao koji danas prevladava. Vatrena konotacija očuvala se u romanskim jezicima (tal. fuoco, šp. fuego, fr. feu, rum. foc, port. fogo itd.).

… et quia propter garritum ipsarum in dicendis horis se mutuo audire non poterant,

et quia – veznici, „a budući da“

propter – prijedlog s akuzativom „zbog“

garritum – akuzativ imenice garritus, „cvrkutanje, žamor“

ipsarum – pokazna zamjenica u genitivu množine (posjedovanje), u ženskom rodu jer se odnosi na ptice, „njihov“

in dicendis horis – ablativ množine imenice hora s pratećim gerundivom glagola dico, „u izgovaranju sati“ (odnosi se na kanonske sate kao gore)

se mutuo – povratna zamjenica, ovdje s mutuo u smislu uzajamnosti, „jedni druge“

audire – infinitiv sadašnji aktivni, „čuti“

non poterant – imperfekt indikativa aktivnog glagola possum, „nisu mogli“

conversus vir sanctus dixit ad aves: “Sorores aves, a cantu cessate, donec laudes Deo debitas persolvamus!”

conversus – particip prošli pasivni glagola converto, „okrenuvši se“

vir sanctus – nominativ (subjekt) „sveti čovjek“

dixit – perfekt indikativa aktivnog glagola dico, „rekao je“, „reče“

ad – prijedlog s akuzativom, kao gore

aves – kome je to rekao? Naravno – 𓅰 𓅬 𓅭 𓅮 𓅯

sorores aves – vokativ jer se obraća direktno pticama, „O, sestre ptice“

a cantu – prijedlog s ablativom imenice cantus, „od pjevanja“

cessate – direktni imperativ u 2. licu množine, „prestanite“, ali ne s direktnim objektom (prestanite to raditi!), nego kao kad koristimo „odustati od“ na hrvatskom: „odustanite od pjevanja!“ 

donec – veznik „sve dok ne“

laudes – akuzativ množine imenice laus, kao gore

Deo – dativ imenice Deus, „Bogu“

debitas – particip prošli pasivni glagola debeo, „dugovati“, u akuzativu množine jer se odnosi na laudes, „dužna slava“, „slava koja se duguje Bogu“

persolvamus – prezent konjunktiva aktivnog glagola persolvo, u 1. licu množine jer se odnosi na nos (konjunktiv zbog vremenskog veznika donec, „sve dok ne obavimo/ispunimo/dovršimo“

At illae continuo tacuerunt, tamdiu in silentio persistentes, quamdiu, dictis horis spatiose et laudibus persolutis, a sancto Dei cantandi licentiam receperunt.

at – sastavni veznik dopune (naglašeno „i“)

illae – pokazna zamjenica „one“ (zamjenjuje osobnu zamjenicu)

continuo – prilog, „odmah“ „istoga časa“

Napomena: U klasičnom latinskom ovaj je prilog značio „bez prestanka“, što možemo povezati s riječju „kontinuirano“, ali se već u kasnoj antici javilo dodatno značenje, „bez odgode“, usp. u Augustinovoj Propovijedi 335/D („O amuletima“): Ille fecit et continuo sanatus est. = „Učinio je tako i odmah je ozdravio.“

tacuerunt – perfekt indikativa aktivnog glagola taceo, „zašutjeti“

tamdiu… quamdiu – par priloga, „tako dugo… dok nije“

in silentio – ablativ imenice silentium, „u tišini“

persistentes – particip sadašnji aktivni glagola persisto, u nominativu množine jer se odnosi na ptice, „ustrajući“

dictis horis… et laudibus persolutis – ablativi apsolutni sastavljeni od imenica u množini (horis, laudibus) i participa prošlih pasivnih (dictis od dico, persolutis od persolvo), „kada su sati bili izgovoreni i slava ukazana“, „nakon što su izgovorili sate i ukazali slavu“

Napomena: Ovdje se ne smijemo zaletjeti i upotrijebiti daleko praktičniji glagolski prilog prošli („izgovorivši“, „ukazavši“) jer bi to značilo da su to učinile ptice. To je važna karakteristika latinskog participa prošlog pasivnog: on se slaže u rodu, broju i padežu s imenicom koja trpi radnju, odnosno objektom nefinitne, potencijalne zavisne rečenice, da tako kažemo, i ne iskazuje ništa o subjektu, koji ostaje stvar interpretacije. Stoga je daleko bolje (i sigurnije) napraviti pravu zavisnu rečenicu u kojoj će subjekt biti izrečen: „Nakon što su braća izgovorila sate…“

spatiose – prilog „bez žurbe“, „potanko“, „natenane“ (vremenska prostranost)

a sancto Dei – ablativ vršitelja radnje, „od strane svetoga Boga“

cantandi – gerund (glagolska imenica) glagola canto, „za pjevanje“

licentiam – akuzativ imenice licentia, „dopuštenje“, „dozvola“ („licence to sing” 𓅰)

receperunt – perfekt indikativa aktivnog glagola recipio, „dobile su“

Apud Sanctam Mariam de Portiuncula iuxta cellam viri Dei super ficum cicada residens et decantans,

apud – prijedlog s akuzativom, „kod“, „pri“

Sanctam Mariam – akuzativ vlastitog imena Sancta Maria, „sveta Marija“

de – prijedlog s ablativom, „ od“

Portiuncula – ablativ vlastitog imena Portiuncula, ime čuvene franjevačke kapelice

iuxta – prijedlog s akuzativom, „blizu“, „pokraj“

cellam – akuzativ imenice cella, „ćelija“ (ovdje: „redovnička ćelija“)

viri Dei – genitiv posjedovanja, „čovjeka Božjeg“

super – prijedlog s akuzativom, „na“

ficum – akuzativ imenice ficus, „smokva“

cicada – nominativ imenice cicada, „cvrčak“ 

residens – particip sadašnji aktivni glagola resideo, „sjedeći“, „koja je sjedila“

et decantans – particip sadašnji aktivni glagola decanto, „i neprekidno pjevala“ (u paru s residens)

… cum servum Domini, qui etiam in parvis rebus magnificentiam Creatoris admirari didicerat, ad divinas laudes cantu suo frequentius excitaret,

cum – vremenski veznik, „kada“

servum – akuzativ imenice servus, „sluga“

Domini – genitiv posjedovanja imenice Dominus, „Gospodina“, „Gospodinov“

qui – odnosna zamjenica, „koji“

etiam – sastavni veznik kojim se dodaje još važnija ideja, „čak“, „također“

in parvis rebus – prijedlog s ablativom, ablativi pridjeva parvus i imenice res, „u malim stvarima“

magnificentiam – akuzativ imenice magnificentia, „velebnost“, „veličanstvenost“

Creatoris – genitiv posjedovanja imenice Creator, „Stvoritelja“

admirari – infinitiv sadašnji glagola admiror, u pasivnom obliku jer se radi o deponentnom glagolu, „diviti se“

didicerat – pluskvamperfekt indikativa aktivnog glagola disco, „naučio je“

ad divinas laudes – prijedlog s akuzativom, akuzativi pridjeva divinus (u množini ženskog roda) i imenice laus, „na slavljenje Boga“

cantu suo – ablativ imenice cantus, kao gore, s povratno-posvojnom zamjenicom u ablativu

frequentius – prilog u komparativu, „češće“, ovdje u apsolutnom smislu, „više puta“

excitaret – imperfekt konjunktiva aktivnog glagola excito, „potaknuti“, „pobuditi“ (u konjunktivu zbog vremenskog veznika cum)

… ab eodem quadam die vocata, velut edocta caelitus, super manum volavit ipsius.

ab – prijedlog s ablativom vršitelja radnje, „od strane“

eodem – ablativ zamjenice idem, „istoga“, ovdje: „njega“

quadam die – ablativ vremena, „jednoga dana

vocata – particip prošli pasivni glagola voco, „pozvana“, u ženskom rodu jer se odnosi na cvrčka

velut – prilog, „kao da“

edocta – particip prošli pasivni glagola edoceo, „podučena“, u paru s vocata

caelitus – prilog „s neba“, „nebeski“

super – prijedlog s akuzativom, „na“

manum – akuzativ imenice manus, „ruku“

volavit – perfekt indikativa aktivnog glagola volo, „sletjela“

ipsius – genitiv pokazne zamjenice ipse, „toga“, ovdje „njega“, dakle: „njegovu“

Cui cum dixisset: “Canta, soror mea cicada, et Dominum Creatorem tuo jubilo lauda!”, 

cui – dativ odnosne zamjenice qui, „kome“, „kojemu“

cum – vremenski veznik „kada“

dixisset – pluskvamperfekt konjunktiva aktivnog glagola dico, „rekla je“ (u konjunktivu zbog vremenskog veznika cum)

Napomena: Umjesto da kaže Et cum Fransicus illae dixisset, „A kada joj je Franjo rekao“, srednjovjekovni latinski redovito koristi neizrečeni subjekt i dativ odnosne zamjenice, doslovno „Kojoj kad je rekao“.

canta – direktni imperativ glagola canto u drugom licu jednice, „pjevaj!“

soror mea cicada – vokativ, „sestro cvrčku“ (sestro jer je cicada na latinskom ženskoga roda)

et Dominum Creatorem – akuzativ imenica Dominus Creator, kao gore

tuo jubilo – ablativ sredstva, „tvojom/svojom pjesmom radosnicom“

lauda – direktni imperativ u paru s canta, „slavi!“

… sine mora obediens canere coepit nec destitit, donec iussu patris ad locum proprium revolavit.

sine mora – prijedlog s ablativom, „bez odgode“, „ne zastavši“

obediens – particip sadašnji aktivni glagola obedio, „slušajući (njegovu zapovijed)“

canere – infinitiv sadašnji aktivni glagola cano, „pjevati“

coepit – perfekt indikativa aktivnog glagola coepio, „počela je“

nec – veznik, „niti je“, „i nije“

destitit – perfekt indikativa aktivnog glagola desisto, „prestala je“, s nec = „nije prestala“

donec – veznik, „sve dok“

iussu – ablativ sredstva imenice iussum, „na zapovijed“, „po nalogu“

patris – genitiv posjedovanja, „oca“ (ovdje: Franje)

ad locum proprium – prijedlog s akuzativom, akuzativi imenice i pridjeva locus proprius, „na svoje (vlastito) mjesto“ (mjesto koje joj je određeno)

revolavit – perfekt indikativa aktivnog glagola revolo, „odletjela je natrag“ (re-volo)

Mansit autem per octo dies ibidem, quolibet die veniendo, cantando et recedendo eius iussa perficiens.

mansit – perfekt indikativa aktivnog glagola maneo, „ostala je“

autem – veznik, „pak“, ovdje u službi dinamike pripovijedanja

per octo dies – prijedlog s akuzativom, ovdje označava trajanje: „osam dana“

ibidem – „ondje“, „na istom mjestu“

quolibet die – ablativ odnosne zamjenice qui, ovdje u naglašenom obliku, i imenice dies, „svakoga dana“

veniendo, cantando et recedendo – gerundi glagola venio, canto i recedo, koji se ovdje može prevesti hrvatskim glagolskim prilozima sadašnjim: „dolazeći, pjevajući i odlazeći“

eius – posjedovni genitiv kao gore, „njegove“ (odnosi se na Franju)

iussa – akuzativ množine imenice iussum, „naredbe“

perficiens – particip sadašnji aktivni glagola perficio, „izvršavajući“, „ispunjavajući“ (odnosi se na cvrčka)

Tandem vir Dei ait ad socios: “Demus iam sorori nostrae cicadae licentiam;

tandem – prilog, „naposljetku“

vir Dei – subjekt, „Božji čovjek“

ait – prezent indikativa aktivnog krnjeg glagola aio, koji se uglavnom koristi u trećem licu, „reče“

ad socios – prijedlog s akuzativom imenice socius, „drugovima“, „pratiocima“

demus – prezent konjunktiva aktivnog glagola do, poticaj koji je na hrvatski moguće prevesti imperativom: „dajmo“

iam – prilog, „već“ (kao u hrvatskom govornom: „dajmo više…“)

sorori nostrae cicadae – dativi, „našoj sestri cvrčku“

licentiam – akuzativ imenice licentia, kao gore

… satis enim nos suo cantu laetificans, ad laudes Dei octo dierum spatio excitavit”.

satis – prilog, „dovoljno“, „dosta“

enim – veznik „naime“ (obično nakon prve riječi u iskazu, koju naglašava)

nos – akuzativ osobne zamjenice, „nas“

suo cantu – ablativ sredstva, „svojim pjevanjem“, kao gore

laetificans – particip sadašnji aktivni glagola laetifico, „uveseljavajući“

ad laudes – prijedlog s akuzativom, „na slavu“, kao gore

Dei – genitiv imenice Deus, „Boga“ (ovdje ne u posjedovnom smislu, nego: „da slavimo Boga“)

octo – glavni broj, „osam“, kao gore

dierum – genitiv množine imenice dies, „dana“

spatio – ablativ vremena imenice spatium, „razdoblje“

excitavit – perfekt indikativa aktivnog glagola excito, kao gore

Et statim ab eo licentiata recessit nec ultra ibidem apparuit, 

et statim – veznik i prilog, „i odmah“

ab eo – prijedlog s ablativom vršitelja radnje, „od njega“

licentiata – particip prošli pasivni glagola licentio, „otpuštena“ u smislu: „dano joj je dopuštenje da se udalji“ (sve u ženskom rodu jer je cicada ženskoga roda)

recessit – perfekt indikativa aktivnog glagola recedo, „otišla je“

nec – veznik, kao gore

ultra – prilog, „dalje“, uz negaciju: „nije više“

ibidem – prilog, „ondje“, „na tom mjestu“, kao gore

apparuit – perfekt indikativa aktivnog glagola appareo, „pojavila se“ (odnosno: „pojavio se“)

ac si mandatum ipsius non auderet aliquatenus praeterire.

ac si – veznici, „kao da“

mandatum – akuzativ imenice mandatum, „nalog“, „zapovijed“

ipsius – posjedovni genitiv, kao gore

non auderet – prilog „ne“ i imperfekt konjunktiva aktivnog glagola audeo, „ne usuđuje se“ (konjunktiv zbog hipotetskoga „kao da se ne usuđuje“)

aliquatenus – prilog, „na bilo koji način“, „ikako“

praeterire – infinitiv sadašnji aktivni, „prekršiti“

Najpoznatija među brojnim slikama koje prikazuju svetog Franju s pticama zacijelo je ona Giotta di Bondonea, ali što je s cvrčkom? Nije pao u zaborav – u samostanu Santa Maria degli Angeli u Assisiju nalazi se predivna moderna brončana skulptura Fiorenza Baccija, popularno zvana „Sveti Franjo gladi cvrčka“. 

Budući da su fotografije te skulpture rijetke i zaštićene autorskim pravima, preporučujem da je potražite na Googleu – po mom mišljenju, najljepše fotografije izradio je Carlo Raso iz Napulja, a možete ih pogledati na njegovom Flickr profilu.

Izvor: Legendae duae de Vita s. Francisci (Quaracchi: Collegium s. Bonaventurae, 1898.), str. 88-89.