Beda Venerabilis
Historia ecclesiastica gentis Anglorum
Beda Časni (oko 672./673.-735.) bio je anglosaksonski benediktinski redovnik, teolog i povjesničar rođen u Northumbriji. Od malih se nogu školovao u samostanima Wearmouthu i Jarrowu, gdje je proveo cijeli život kao učitelj i učenjak. Njegov znanstveni opus obuhvaća gotovo sva područja ranosrednjovjekovne znanosti – gramatiku, retoriku, prirodne znanosti, kronologiju i, ponajprije, teologiju. Posebno je doprinio razvoju komputa, znanosti o izračunavanju datuma Uskrsa, čime je pomogao standardizaciji kršćanskog kalendara i širenju sustava brojanja godina ab anno Domini. Njegovo djelo De temporum ratione sadrži svjetsku kronologiju i ispravke tadašnjih kalendara.
Beda je također bio plodan biblijski komentator, autor brojnih teoloških i egzegetskih djela, hagiografija, propovijedi i himana. Kao biblijski učenjak i učitelj uživao je velik ugled diljem Europe. Godine 1899. proglašen je crkvenim naučiteljem, a ostaje i danas ključna ličnost u intelektualnoj povijesti kršćanstva. Njegove relikvije počivaju u katedrali u Durhamu, a njegov se spomendan slavi 25. svibnja.
Najpoznatije Bedino djelo je Historia ecclesiastica gentis Anglorum (Crkvena povijest engleskoga naroda, 731.), temeljno djelo srednjovjekovne historiografije poznato po pažljivom korištenju izvora i jasnoj kronološkoj strukturi. Djelo je naručio opat Albin, a posvećeno je kralju Ceolwulfu od Northumbrije. Završeno je 731. godine i u pet knjiga prati povijest Engleske od pretkršćanskih vremena do pokrštavanja Anglosaksonaca, s osobitim naglaskom na Northumbriji, spajajući političku i crkvenu povijest. Beda se oslanjao na brojne pisane i usmene izvore, uključujući klasične, ranosrednjovjekovne i hagiografske tekstove. Djelo je bilo vrlo popularno i prevedeno je na staroengleski u 9. stoljeću.
Zajedno ćemo pročitati sljedeći kratki ulomak iz Crkvene povijesti (knjiga II, poglavlje 13), u kojemu kralj Edwin od Northumbrije i njegovi savjetnici razmatraju smislenost prihvaćanja kršćanske vjere. Bedina poznata prispodoba o vrapcu nadahnula je i razne autore 19., 20. i 21. stoljeća, o čemu možete čitati u ovom blogu:
Razina težine označena je kao srednja, jer ulomak sadrži višestruko složenu rečenicu s više umetnutih zavisnih rečenica izraženih pomoću nefinitnih glagolskih konstrukcija, a rječnik je pjesnički i obiluje izrazima iz svijeta prirode.
Preporučljivo je najprije pročitati cijeli ulomak i pokušati prepoznati riječi i izraze koji vam odmah upadnu u oči. Odmah ćete uočiti da se u odlomku govori o ljudskom životu, zatim su tu topla vatra u ognjištu, ali i zimske kiše i snjegovi, kao i glavni protagnist: vrabac (passer), koji ulijeće i izlijeće iz prostorije. Složimo li odmah na početku priču, to nam može znatno pomoći u prevođenju iako nas ponekad može i odvesti u krivom smjeru.
TEKST:
Talis mihi videtur, rex, vita hominum praesens in terris, ad comparationem eius quod nobis incertum est temporis, quale cum te residente ad coenam cum ducibus ac ministris tuis tempore brumali, accenso quidem foco in medio et calido effecto coenaculo, furentibus autem foris per omnia turbinibus hiemalium pluviarum vel nivium, adveniensque unus passerum domum citissime pervolaverit qui cum per unum ostium ingrediens, mox per aliud exierit. Ipso quidem tempore quo intus est, hiemis tempestate non tangitur, sed tamen parvissimo spatio serenitatis ad momentum excurso, mox de hieme in hiemem regrediens, tuis oculis clabitur. Ita haec vita hominum ad modicum apparet; quid autem sequatur, quidve praecesserit, prorsus ignoramus. Unde si haec nova doctrina certius aliquid attulit, merito esse sequenda videtur.
ANALIZA:
Nakon što smo postavili okvir priče, možemo preći na analizu ulomka rečenicu po rečenicu, sintagmu po sintagmu.
Talis mihi videtur, rex, vita hominum praesens in terris, ad comparationem eius quod nobis incertum est temporis…
talis – pridjev, „takav“, u nominativu jednine jer se odnosi na imenicu vita
mihi – dativ jednine osobne zamjenice ego, upotrebljava se uz videtur (bezlični pasivni oblik glagola u značenju „čini se“), koji zahtijeva dativ za osobu kojoj se to čini
rex – vokativ, jer govornik izravno oslovljava kralja
vita hominum – vita (nominativ jednine, subjekt), hominum (genitiv posjedovanja), „život ljudi“, „ljudski život“
praesens – pridjev u nominativu jednine, odnosi se na vita: „sadašnji“
in terris – ablativ množine, „na zemlji“, pjesnički stoji u množini
ad comparationem – akuzativ s prijedlogom ad: „u usporedbi“
eius – genitiv jednine zamjenice is, ea, id, ovdje služi kao drugi član usporedbe: „s onim“, nakon čega se očekuje quod
nobis – dativ množine osobne zamjenice nos = „nama“
incertum est – imenski predikat, „nepoznato je“
temporis – genitiv jednine imenice tempus = „od vremena“
Ova se usporedba na prvu može činiti zbunjujućom, jer djeluje kao da se uspoređuju dvije slične stvari: nesigurnost ljudskog života i nesigurnost vremena. No autor ustvari uspoređuje kratki, poznati život čovjeka na ovome svijetu s beskonačnim nepoznatim razdobljem prije rođenja i nakon smrti. To će postati jasnije kad se uvede priča o vrapcu.
… quale cum te residente ad coenam cum ducibus ac ministris tuis tempore brumali…
quale – odnosni/upitni pridjev u srednjem rodu, koji uvodi usporedbu: „kao što [se događa]…“
cum – vremenski veznik „kad“
te residente – ablativ apsolutni koji se sastoji od osobne zamjenice te (ablativ od tu) i participa sadašnjeg aktivnog glagola resideo, „dok ti sjediš“
ad coenam – akuzativ s ad, doslovno „k večeri“ = „dok večeraš“
cum ducibus ac ministris tuis – ablativi s prijedlogom cum = „s tvojim vojvodama i vazalima“
tempore brumali – ablativ vremena: „u zimsko doba“ (brumalis = „zimski“)
… accenso quidem foco in medio et calido effecto coenaculo…
accenso foco – ablativ apsolutni koji se sastoji od participa prošlog pasivnog accensus (od accendo, 3.) i imenice focus (ognjište, ovdje možemo prevesti kao „vatra“): „sa zapaljenom vatrom)“
in medio – ablativ mjesta, „u sredini“
et calido effecto coenaculo – ablativ apsolutni koji se sastoji od tri elementa: pridjeva calidus, participa prošlog pasivnog glagola efficio, „učinkovati“, i imenice coenaculum („blagovaonica“): „sa zagrijanom blagovaonicom“
…furentibus autem foris per omnia turbinibus hiemalium pluviarum vel nivium…
furentibus… turbinibus – ablativ apsolutni koji se sastoji od participa sadašnjeg aktivnog glagola furo, „bješnjeti“, i imenice turbo, „vrtložni vjetar“, „oluja“ i čak „uragan“)
autem – suprotni veznik „pak“, ovdje uglavnom daje dinamiku rečenici
foris – prilog mjesta, „vani“
per omnia – „posvuda“
hiemalium pluviarum vel nivium – genitivi koji pobliže određuju turbinibus: „zimskih kiša ili snjegova“
… adveniensque unus passerum domum citissime pervolaverit…
adveniensque – particip sadašnji aktivni glagola advenio, u nominativu jednine, sa sastavnim veznikom que
unus passerum – „jedan od vrabaca“ u značenju nekog neodređenog vrapca, partitivni genitiv
domum – akuzativ pravca kretanja, „u kuću“
citissime – superlativ apsolutni priloga cito, „jako brzo“, „velikom brzinom“
pervolaverit – perfekt konjunktiva aktivnog glagola pervolo, koristi se jer je let vrapca hipotetička (konjunktiv) i svršena (perfekt) radnja u komparativnoj frazi koju uvodi quale.
Napomena: Ova rečenica ne izvješćuje o nekom stvarnom događaju, nego uspoređuje ljudski život s određenim tipom događanja (“kao kada…”), što u latinskom uvijek povlači za sobom konjunktiv.
… qui cum per unum ostium ingrediens, mox per aliud exierit.
qui – odnosna zamjenica, odnosi se na vrapca
cum – vremenski veznik „kada“
ingrediens – particip sadašnji aktivni glagola ingredior, „ući“ (obratite pozornost na to da deponentni glagoli tvore aktivne participe baš kao i „normalni“)
per unum ostium – „kroz jedna vrata“
mox – „ubrzo“, „odmah zatim“
per aliud – „kroz druga [vrata]“
exierit – perfekt konjunktiva aktivnog glagola exeo, paralela s pervolaverit jer je rečenica i dalje hipotetska
Uspjeli smo pročitati prvu rečenicu! Vrijeme je za kavu.
Ipso quidem tempore quo intus est, hiemis tempestate non tangitur…
ipso… tempore – ablativ vremena, „za to vrijeme“
quidem – pojačava ipso, „upravo tada“
quo – odnosna zamjenica u značenju „kada“
intus – prilog mjesta, „unutra“
hiemis tempestate – ablativ uzroka ili sredstva, „zimskom olujom“
non tangitur – prezent indikativa pasivnog glagola tango, „nije dodirnut“, „ne dotiče ga“
… sed tamen parvissimo spatio serenitatis ad momentum excurso…
sed tamen – „no ipak“
parvissimo spatio… excurso – ablativ apsolutni, koji se sastoji od pridjeva u superlativu, imenice i participa prošlog pasivnog glagola excurro, „nakon što je prošao taj sasvim kratki trenutak vedrine“
serenitatis – genitiv uz spatio, „vedrine“, „spokoja“
ad momentum – akuzativ vremenskog trajanja, „na trenutak“
…mox de hieme in hiemem regrediens, tuis oculis clabitur.
mox – „ubrzo“, „začas“
de hieme in hiemem – „iz zime u zimu“
regrediens – particip sadašnji aktivni glagola regredior = „vraćajući se“
tuis oculis – dativ interesa, „tvojim očima“
clabitur – futur indikativa pasivnog rijetkoga glagola clabo = „nestat će iz vidokruga“, „sakrit će se“, ovdje: „nestat će ispred tvojih očiju“
Ita haec vita hominum ad modicum apparet…
ita – prilog „tako“
haec vita hominum – „ovaj ljudski život“
ad modicum – priložna konstrukcija „nakratko“
apparet – prezent indikativa aktivnog od appareo: „pokazuje se“, „čini se“
… quid autem sequatur, quidve praecesserit, prorsus ignoramus.
quid… quidve – upitne/odnosne zamjenice: „što… i što…“
autem – „pak“, suprotna čestica, ali i unosi dinamiku
sequatur / praecesserit – konjunktivi, od kojih je prvi konjunktiv prezenta (u pasivu jer je glagol sequor deponentan, „što bi moglo uslijediti), a drugi konjunktiv perfekta, „što je moglo prethoditi“. Obratite pozornost: iako oblik praecesseritformalno može biti i futur II, ovdje je očito da se radi o konjunktivu jer se radi o paraleli budućnosti i prošlosti sasequatur.
prorsus – „potpuno“, „sasvim“
ignoramus – prezent indikativa aktivnog glagola ignoro, „ne znamo“
Unde si haec nova doctrina certius aliquid attulit, merito esse sequenda videtur.
unde – veznik „stoga“, doslovce „otuda“
si – pogodbeni veznik „ako“
haec nova doctrina – „ovaj novi nauk“, ovdje: „vjera“
certius aliquid – „nešto sigurnije“ (certius je komparativ priloga)
attulit – perfekt indikativa aktivnog glagola affero, „donijeti“
merito – ablativ uzroka, „s pravom“
esse sequenda – perifrastična pasivna konstrukcija s gerundivom: „treba je slijediti“
videtur – bezlični glagol „čini se“ (kao i prije)
Eto! Zavrzlama je razmršena, vrabac je odlepršao, a mi zaslužujemo još jednu kavu. Mislite li da sada možete složiti vlastiti prijevod?
Ako vam se čini da ste i vi upravo prošli kroz oluju participa, ablativa i zavisnih rečenica kao onaj vrabac koji je iz zime odletio u zimu – niste jedini. I nemojte zaboraviti: svaka latinska rečenica čiji prijevod traje duže od četvrt sata zaslužuje novu kavu… ili čak nešto jače za prvi tekst…
Izvor: Venerabilis Bedae Historia Ecclesiastica gentis Anglorum, ur. Joseph Stevenson (London: Sumptibus societatis, 1838.), str. 135-136.